Povijest Grada

„Dinarom i Svilajom ograđen prostor, ispunjen zemljom, pašom i šumom, natopljen rijekom i potokom bio je izazov čovjeku.“

Taj izazov čovjek prihvati već u osvit civilizacije. Kroz tisućljeća, na prostoru između Svilaje i Kamešnice, izmijenile su se mnoge civilizacije – a svaka je ostavila traga u kamenu, riječi i sjećanju.

Prapovijest – od neolitika do 33. g. pr. Kr.

Pretpovijest: prvi ljudi Cetine

Najstarija povijest Cetine zapisana je u pećinama: na izvoru Cetine, u Biteliću, iznad Dabra, Rumina, u Otišiću i Vrdovu. Tu su živjeli prastanovnici naše regije. Kamene sjekire, žrvnjevi, noževi, strelice i lončarija u sinjskim muzejima oslikavaju kvalitetu življenja tog vremena, što ga zovemo neolit.

Brojne gomile nabacanog kamenja u našoj Krajini zapravo su grobni humci. Ove gomile srećemo na podima (visoravnima) iznad polja, na istaknutim pozicijama, a potječu s prijelaza neolitika u metalno doba. Na otoku Dugišu, na Cetini, nađeni ostaci sojenica sežu u željezno doba.

Brojne »gradine« na povišenim lokacijama često su ostaci najstarijih građevina u Krajini i zajedno s mogilama ih vežemo uz ilirsku nazočnost u Cetini. Iliri nemaju vlastitog pisma, pa o njima saznajemo iz rimskih zapisa. Rimljani spominju ratoborne Delmate, koji žive na prostoru između Neretve i Krke, pa je Cetina njihova središnja zemlja.

„Nije stoga čudo što arheolozi upravo ovdje i danas tragaju za posljednjim delmatskim uporištem Setovijom. Kad su rimske legije 34. g. prije Krista od Andetrijuma (Muća) krenule na istok, mučno se probijajući kanjonom, konačno su izbile na domak velikom polju, kojem je pristup branila Setovija. Legije je vodio Oktavijan. Za vrijeme opsade Oktavijan bi ranjen te se vrati na oporavak u Salonu, a zatim u Rim. Pod Setoviju je došao tek iduće godine. No, Setoviju nije osvojio ni tada on, već glad što prisili branitelje na predaju 33. g. prije Krista.“
Apijan, rimski povjesničar

1. st. pr. Kr. – 7. st.

Rimsko doba: Tilurij i Aequum

Slomivši otpor Delmata i zagospodarivši Cetinom, Rimljani su osnovali nekoliko naselja (vjerojatno na ilirskim temeljima) i povezali ih cestama. Obilje arheoloških nalaza gotovo na svim naseljenim lokalitetima svjedoči o neprekinutom kontinuitetu življenja u Cetini.

U rimskom razdoblju najintenzivnije živi Tilurij – utvrđeni logor i grad na Gardunu, te Aequum na Čitluku. Šest je stoljeća Cetina ostala u sastavu Rimske imperije, a onda provale Avara i Slavena donose novo vrijeme, u kojem će Hrvati postati i ostati glavni etnički subjekt ove regije.

U arheološkoj baštini stare hrvatske države najdragocjenija je crkva Sv. Spasa u Vrlici. Građena u IX., a dograđena u XIII. stoljeću, okružena s preko 1000 grobova i stećaka, biser je starohrvatske arhitekture.

14. – 15. stoljeće

Srednji vijek: Nelipići i tvrdi grad

U XIV. i XV. stoljeću Cetina je posjed najmoćnije hrvatske obitelji Nelipića, a njihovo sjedište je na tvrdom sinjskom gradu.

Nažalost, na to nas vrijeme upozorava samo nekoliko spisa, koji svjedoče o njihovoj slavi. Pošto je obitelj Nelipića izumrla, u Cetini nije bilo snažne ličnosti, pa nastaju borbe oko njihova naslijeđa – a to ide na ruku Turcima.

1536. – 1686.

Pod turskom vlašću

Već početkom XVI. stoljeća Turci upadaju u Cetinu. 1536. g. su je definitivno i osvojili i ovdje ostali 150 godina.

Začuđuje da dugo tursko prisustvo u Cetini nije ostavilo znatnijih materijalnih tragova, ili upravo tu činjenicu objašnjava njihovo prisustvo. No tragovi postoje u toponomastici: Čitluk, Karakašica, Batljen, Surdup, Han i prezimenima: Atlaga, Alajbeg, Čabo, Malbaša, Strmo…

Odlazeći iz Cetine Turci nisu žurili. 1686. g. su protjerani iz Sinja. Već slijedeće godine pokušali su osvojiti Sinj, ali nisu uspjeli. Mirom u Karlovcima 1699. g. utvrđena je granica koja je zapadnu polovicu Sinjskog polja dodijelila Mlečanima, a istočnu Turcima.

„Međutim, ni u narednom razdoblju nije bilo mira. Turci su nekoliko puta pokušali preoteti Sinj, a 1715. g. to im je gotovo i uspjelo.“

Kolovoz 1715.

Opsada Sinja i čudo Gospe Sinjske

Dana 23. srpnja 1715. g. Mehmed-paša s mnogobrojnom vojskom prikupljenom na Livanjskom polju (oko 70 000 momaka) prešla je Dinaru i utaborila se uz Cetinu. Razdvojivši se, dio vojske udari na Vrliku i osvoji je, a drugi dio opkoli Sinj.

Juriš na Sinj počeo je 8. kolovoza. 700 boraca s nekoliko porodica i 8 fratara prestrašeno je gledalo, slušalo prijetnje i uvrede tisuća ratnika pod tvrđavom i molilo pred Marijinom slikom za pomoć.

Karizma fra Pavla Vučkovića hrabrila je branitelje i odbila predaju. Poslije 8 dana opsade i bezbrojnih juriša, Turci su odbačeni. Mnoštvo ih pogibe, a većina pobježe, noću između 14. i 15. kolovoza, točno na dan Velike Gospe.

Marija je dala takvu hrabrost braniteljima „da se viteški braniše i obraniše“.

To je bila nebeska pomoć Majke od milosti – Gospe Sinjske! Kao spomen na slavnu Gospinu pobjedu, u Sinju je uvedena viteška igra Alka.

Literatura: prof. Borković, V., 1995.: „Cetina – između Svilaje i Kamešnice“, Ogranak Matice Hrvatske u Sinju i Pokret prijatelja prirode „Lijepa Naša“ – Ogranak Sinj

SLUŽBENE STRANICE