Povijest grada

„Dinarom i Svilajom ograđen prostor, ispunjen zemljom, pašom i šumom, natopljen rijekom i potokom bio je izazov čovjeku.“

Taj je izazov čovjek prihvatio već u osvit civilizacije. Kroz tisućljeća su se između Svilaje i Kamešnice izmijenile mnoge civilizacije, a svaka je ostavila traga u kamenu, riječi i sjećanju.

1. Od neolitika do 33. pr. Kr.

   Prapovijest: prvi ljudi Cetine

   Najstarija povijest Cetine zapisana je u pećinama na izvoru Cetine, u Biteliću, iznad Dabra i Rumina, u Otišiću i Vrdovu. Kamene sjekire, žrvnjevi, noževi, strelice i lončarija iz neolita čuvaju se u sinjskim muzejima.

   Gomile kamenja na visoravnima iznad polja grobni su humci s prijelaza neolitika u metalno doba, a na otoku Dugišu na Cetini nađeni su ostaci sojenica iz željeznog doba. Brojne gradine vežu se uz Delmate, za koje je Cetina bila središnja zemlja.

   Godine 34. pr. Kr. rimske legije pod Oktavijanom opsjele su delmatsko uporište Setoviju. Oktavijan je tijekom opsade ranjen, a branitelje je na predaju 33. pr. Kr. prisilila tek glad.

   „Nije stoga čudo što arheolozi upravo ovdje i danas tragaju za posljednjim delmatskim uporištem Setovijom.“

2. 1. st. pr. Kr. – 7. st.

   Rimsko doba: Tilurij i Aequum

   Rimljani su osnovali nekoliko naselja i povezali ih cestama. Najživlji su bili Tilurij, utvrđeni logor i grad na Gardunu, te Aequum na Čitluku. Šest stoljeća Cetina je bila u sastavu Rimskog Carstva.

   Provale Avara i Slavena donose novo doba, u kojem Hrvati postaju glavni narod ovoga kraja. Najdragocjeniji spomenik starohrvatske države u Cetini je crkva Sv. Spasa u Vrlici iz 9. stoljeća.

3. 14. – 15. stoljeće

   Srednji vijek: Nelipići i tvrdi grad

   Cetina je posjed najmoćnije hrvatske obitelji toga doba, Nelipića, sa sjedištem na tvrdom sinjskom gradu. Nakon izumiranja obitelji borbe oko njezina nasljeđa idu na ruku Osmanlijama.

4. 1536. – 1686.

   Pod osmanskom vlašću

   Osmanlije su Cetinu konačno osvojile 1536. i ostale 150 godina. Malo je materijalnih tragova, ali ostali su u nazivima mjesta (Čitluk, Karakašica, Batljen, Surdup, Han) i prezimenima.

   Iz Sinja su protjerani 1686., a pokušaj povratka iduće godine nije uspio. Karlovačkim mirom 1699. zapadna polovica Sinjskog polja pripala je Mlečanima, a istočna Osmanlijama.

5. Kolovoz 1715.

   Opsada Sinja i čudo Gospe Sinjske

   Dana 23. srpnja 1715. Mehmed-paša s vojskom od oko 70.000 ljudi prešao je Dinaru i utaborio se uz Cetinu. Dio vojske osvojio je Vrliku, a dio opkolio Sinj. Juriš je počeo 8. kolovoza.

   U tvrđavi je bilo 700 branitelja s obiteljima i osam fratara, koji su molili pred slikom Gospe. Fra Pavao Vučković hrabrio je branitelje i odbio predaju. Nakon osam dana opsade napadači su se u noći s 14. na 15. kolovoza, na Veliku Gospu, povukli.

   U spomen na Gospinu pobjedu u Sinju je ustanovljena viteška igra Alka.

6. 1990. – 1991.

   Domovinski rat

   Na sportskom aerodromu Piket 17. listopada 1990. osnovan je Samostalni zrakoplovni vod, prva zračna postrojba u Republici Hrvatskoj.

   Dana 25. kolovoza 1991. hrvatski branitelji odgovorili su na napad JNA i paravojnih postrojbi na Kijevo i Vrliku napadom na sinjske vojarne „Kula“ i „Tadija Anušić“ te blokadom poligona Kukuzovac. Poginuli su Ivan Kamber i Luka Erceg.

   U obrani Vukovara u studenom 1991. poginuli su Sinjani Andrija Alčić i brigadir Ivica Poljak – Sokol, zapovjednik 1. bojne 204. brigade koja je branila Sajmište.

7. 2010. – 2015.

   Alka u svjetskoj baštini

   Sinjska alka upisana je 16. studenoga 2010. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Godine 2015. obilježena je 300. obljetnica pobjede, a u Alkarskim dvorima otvoren je Muzej Sinjske alke.

Izvor za razdoblja do 1715.: V. Borković: „Cetina – između Svilaje i Kamešnice“, Ogranak Matice hrvatske u Sinju i Pokret prijatelja prirode „Lijepa naša“ – Ogranak Sinj, 1995.